Odjel Udaraljke

U prošlosti udaraljke nisu imale značajno mjesto u orkestrima i inače u glazbi, ali danas, u modernom načinu sviranja, zauzimaju značajno mjesto i često se koriste u glazbenim sastavima.

Osnovna podjela prema materijalu je na udaraljke sa određenom i neodređenom visinom tona.

odjel udaraljke2

Ovi instrumenti se koriste u orkestru da bi izveli efekte, akcente, a naročito ritmove. Udaraljke, mnogo aktualnije danas nego u prošlosti, zauzele su u modernom vremenu kao i orkestraciji veoma važno mjesto. U glazbenoj školi Zlatka Balokovića školi učenici imaju mogućnost učiti udaraljke sukladno planu i programu rada.

Osnovni principi rada i učenja na udaraljkama:

1. Upoznavanje drzanja palica (dvije) kod membranofona (udaraljke s membranom) i idiofona (fiksna intonacija, ksilofon, cinele, zvona, itd.).
2. Upoznavanje sa zvukom tih instrumenata, dinamika i tempo.
3. Upoznavanje osnovnih instrumenata udaraljki i koordinacija ruku. Upotreba u pocetnoj godini ucenja malih bubnjeva i marimbe. Primjena najjednostavnijih ritamskih figura, četvrtinka, osminka i njihove pauze.
4. U daljnjim razredima razvijaju se ostale ritamske figure, tj. njihova primjena u jednostavnijim vjezbama i kompozicijama
5. Upotreba tri i četiri palice

Udaraljke - dijele se u četiri skupine: membranofoni (opnozvučna glazbala), metalni idiofoni, drveni idiofoni (metalna, odnosno drvena samozvučna glazbala) te sonorne predmete (ružaljka, bič, lanci). Idiofona glazbala proizvode zvuk samim elastičnim materijalom od kojega su napravljena, a membranofona ga proizvode pomoću napete opne (membrane). Udaraljke mogu proizvoditi zvuk različitih (ksilofon) ili uvijek istih frekvencija (bubanj, činele).