Duhači odjel

Na duhačem odjelu Glazbene škole Zlatka Balokovića održava se nastava iz flaute, klarineta, trube i saksofona.

Puhačka glazbala su glazbala koja proizvode zvuk pomoću vibracije zraka. Stupanj vibracije određuje se prema duljini cijevi, ručnim izmjenama i efektivnoj duljini vibracijskog stupa zraka.

Tijekom svog školovanja učenici sudjeluju na javnim nastupima koje organizira Glazbena škola, županijskim i državnim natjecanjima. Duhači odjel naše škole jedan je od najvećih odjela i velik broj upisnika želi svirati flautu, klarinet, trubu ili saksofon. Truba, jedan od najstarijih instrumenata, spada u obitelj limenih puhačkih instrumenata.  Kroz svoju dugu povijest truba se razvila u instrument koji je našao svoje mjesto kako u  ozbiljnoj, klasičnoj glazbi tako i u zabavnoj.  Truba se koristi u profesionalnim simfonijskim orkestrima, amaterskim puhačkim orkestrima, manjim komornim sastavima, bendovima i kao solistički instrument. Savladavanjem pravilne tehnike sviranja truba postaje instrument sposoban za virtuozna djela raznih karaktera, sa širokim rasponom dinamike i specifičnim briljantnim zvukom.

Klarinet je drveni puhački instrument kojeg nalazimo u simfonijskom orkestru uz ostale drvene puhačke instrumente: flautu, obou i fagot. Na vrhu instrumenta nalazi se usnik sa pričvršćenom jednostrukom trskom, koja pod strujom zraka vibrira te tako nastaje ton (slično „sviranju“ na vlati trave). Klarinet ćemo osim po crnoj boji, lako prepoznati po proširenju u obliku zvona koje se nalazi na donjem kraju instrumenta. Izumio ga je oko 1690. godine Johann Christopher Denner, usavršivši tadašnji instrument Chalumeau (šalmo). Klarinet je instrument širokog raspona tonova (od e malog do c4). Njegovi duboki tonovi zvuče tamno i zaokruženo, srednji registar toplo i nježno, a u visokom registru je prodoran poput operne dive. Ova svestranost klarineta brzo mu je osigurala mjesto u simfonijskom i opernom orkestru u 18. stoljeću, a nedugo nakon toga počinje se koristiti i kao solističko glazbalo pa danas imamo mnoga djela napisana za klarinet. Najpoznatije od njih je Koncert za klarinet i orkestar velikog W. A. Mozarta, koji u jednom od pisama svome ocu piše: „Kada bismo barem u našim orkestrima imali više klarineta!“ Mozartovu oduševljenost klarinetom dijelili su kasnije i skladatelji romantizma koji su mu posvetili mnoga solistička i komorna djela u 19. stoljeću. Klarinet se dalje tehnički usavršavao, čemu su najviše doprinijeli klarinetisti i skladatelji pariške škole, koji su pisali mnoge udžbenike i djela za klarinet.

U prvoj polovici 20. stoljeća, pojavom jazza, klarinet dobiva novu ulogu u povijesti glazbe. Klarinet kao instrument različitih tonskih i izvrsnih tehničkih mogućnosti postaje dominantan u malim jazz sastavima i big bendovima, posebno zahvaljujući glazbenicima – klarinetistima od kojih je svakako najpoznatiji Benny Goodman, o kome je čak smimljen i film!

Klarinet nalazimo i u narodnoj glazbi; neizostavan je folkloru alpskih zemalja (npr. u polkama), te u židovskom (klezmer) i romskom folkloru.

U našoj glazbenoj školi može se završiti osnovna (6 godina), a nakon nje i srednja škola (4 godine) klarineta. Učenik najprije mora položiti kratki prijamni ispit (ispit sluha i ritma djeteta) nakon čega može biti primljen u prvi razred klarineta. Instrument se može iznajmiti u školi, a na individualnim

satovima (dva puta tjedno po 30 minuta za prva tri razreda te dva puta tjedno po 45 minuta za  druga tri razreda osnovne škole) uče se osnovne notne vrijednosti, tehnika i tonovi klarineta, a potom i prve jednostavne skladbe kao uvod u klasičnu glazbu. Učenici klarineta stečene vještine predstavljaju uz pratnju klavira na čestim produkcijama, javnim nastupima i roditeljskim sastancima u organizaciji Škole. Uz nastavu klarineta obavezno je i pohađanje nastave solfeggia dva puta tjedno, gdje se uče osnove glazbene teorije.

U glazbenoj školi Zlatka Balokovića klarinet se može učiti na lokacijama Ivanićgradska i Travno u klasi prof. Ante Krpana te na lokaciji Zaprešić u klasi prof. Brune Philippa.

Saksofon (skraćeno "Sax") je glazbalo izrađeno od metala, no uvrštava se među drvene puhačke instrumente zbog svoje mehanike (čunjasta cijev i tehnika su slične oboi) i faktora koji proizvodi ton (drvenog jednostrukog jezička koji je sličan klarinetovom). Sastoji se od jezička, usnika, lulice i samog tijela glazbala.

Saksofon je izumio 1840.g. Antoine Joseph Sax, poznati tvorac limenih puhačkih glazbala te ga prijavljuje 1846.g. kao patent od 7 glazbala (sopranino, sopran, alt, tenor, bariton, bas i kontrabas). Saksofon je jedan od rijetkih instrumenata koji je nazvan po svom izumitelju. U početku se koristi samo u vojnim orkestrima i to najviše u Francuskoj, Belgiji, Engleskoj i SAD-u. U simfonijskim orkestrima upotrebljava se vrlo rijetko, uglavnom za izvođenje solo dionica. Veliki glazbenici poput Hector Berlioza, Gioachino Rossinia i Straussa ubrzo zapažaju zvučne sposobnosti ovog novog instrumenta i počinju ga koristiti u svojim glazbenim kompozicijama.

Saksofon svoju slavu steče tek krajem 20-tih kada se njegova primjena i afirmacija pronalazi u jazz glazbi. U tom periodu u Americi se proizvodi više od 100.000 saksofona, a do kraja desetljeća svira ga milijun i pol Amerikanaca, neki bolje a neki lošije. Postaje jedan od najviše upotrebljavanih i najomiljenijih instrumenata širom svijeta, sinonim u jazz glazbi 20. stoljeca. Danas se sax često pojavljuje u rock i pop glazbi kao i u jazzu.

Flauta je glazbeni instrument koji spada u porodicu drvenih puhačkih instrumenata, a ujedno je i najstariji instrument u toj skupini. Postojala je još u prapovijesti. Najstarije flaute gradile su se od kosti, bambusa, gline. Otac današnje flaute je Theobald Böhm koji je 1847.g napravio flautu kakva je i danas.

Današnje flaute građene su od metala, srebra, zlata, stakla, platine. Dugačka je 67cm, sastoji se od 3 dijela, svira se s 9 prstiju. Na flauti je moguće izvoditi sve od klasike pa do rocka. Djeci nudimo mogućnost da se upoznaju s flautom kao solisti i u skupnom muziciranju te da obogate svoje znanje o glazbi , shvate i vide je na drukčiji način.